Moje beleške

Januar U Znaku Uživanja I Radosti Novih Početaka – A Šta Kada Nije Tako?

Primećujem veliki broj tekstova koji podstiču radost novih početaka, srećne porodične trenutke i euforičnu pripremu za sve što nas čeka u Novoj godini.

A šta kada spokoj, sreća i euforija nisu osećanja koja nas prate u trenucima kada se svi oko nas raduju?

Kalendar ne određuje da li ćemo biti suočeni sa nekim teškim trenucima, gubicima ili drugim krizama baš u trenutku kada su svi odsutni i slave. Većina je sa svojim porodicama, mnogi su van grada, a čak ni terapeuti (uglavnom) ne rade do druge polovine januara.

Sama reč gubitak, govori nam o tome kako nas život natera da damo mnogo više nego što bismo bili spremni da pružimo. Svaki gubitak predstavlja prekid kontinuiteta svakodnevnog, kao što je posekotina prekid celovitosti kože.

Gubitak o kome govorim može biti – bolan prekid odnosa sa partnerom ili prijateljem, napuštanje roditeljskog doma, selidba u drugu državu, zdravstveni problemi, smrt voljene osobe…

Čini se da praznici i novogodišnja euforija našoj boli i usamljenosti, daju još veću dimenziju. Pjer Kornej, francuski književnik iz 17. veka rekao je da kada govorimo o svom bolu, to nam pomaže da ga umirimo, a ovo je upravo period kada je malo onih sa kojima možemo da ga podelimo. Često nećemo da “mračimo” ljude svojim problemima ili su prijatelji jednostavno odsutni u to vreme. Tako prekid dosadašnjeg kontinuiteta postaje još naglašeniji.

Nekoliko klijenata koje viđam mesecima, neposredno pred doček Nove godine javili su mi za svoje gubitke. Neki su očekivali, drugi pak nisu, ali u svakom slučaju ti događaji podstakli su me da oslušnem iskustva onih kojima ovi dani posebno teško padaju.

Činjenica da je naše iskustvo bola u ovim danima izolovano od onoga što je dominantno oko nas, čini da ne osećamo pripadnost niti nekakvu zaštitu. Naša samoća se produbljuje i povlači dodatne strahove.

U takvim trenucima, novi početak, označava Novo, nepoznato i zastrašujuće. Neradni dani, nedostatak aktivnosti i sadržaja svakodnevnice često ostavljaju u prazničnim danima prostor za mučna razmišljanja i narastajuće strahove: “Šta će biti, i kako ću dalje…” – iako naravno, kada dođe ono čega se plašimo, nikada nije toliko strašno kao kada brinemo o tome unapred, bez mogućnosti da utičemo na situaciju.

Neradni dani u ovakvoj fazi mogu biti neprijatelj, koliko god to čudno zvučalo. Kada nastupi velika zabrinutost ili tuga, nije loše imati dnevnu rutinu obaveza i razmena sa drugim ljudima koji nam na trenutak ublaže  i onako preplavljujući doživljaj praznine. Zato nekima praznični dani ne prijaju – ustvari im ne prija praznina koja ih priudno suočava sa svim problemima od kojih trenutno ne mogu da odu. Upravo zato je dobro osmisliti sebi neke dnevne obaveze i zadatke kako bi kroz dan koji ima strukturu i dobili neophodni okvir koji nas “drži” (posebno ukoliko je reč o velikim krizama kao što su gubici, gde smo potpuno “rasuti” i slomljeni).

Tokom ovog perioda treba da imamo strpljenja, obezbedimo sebi podršku koju možemo, kontaktiramo nekog bliskog i pokušamo da razmenimo ono što osećamo, ili možda pišemo dnevnik i filtriramo na taj način sopstvena osećanja – ako već u tom trenutku nemamo mogućnost da razgovaramo s nekim. Plakanje je u redu. Knjige ili filmovi koji bi vam prijali su takođe dobra opcija. U ovim situacijama pravljenje nekih realnih planova za skorašnju budućnost, pomaže, jer daje neophodno tlo pod nogama (vraća već pomenuti kontinuitet).

Ipak, ovaj period je dobro tle za preispitivanje sebe, integrisanje nove realnosti i nakon velike krize, zabrinutosti ili gubitka; vreme za prevazilaženje sopstvenih kriza kroz učenje iz svojih nesvesnih mehanizama, kao i grešaka (kako reče naš teniser Novak Đoković skoro u jednom intervjuu “(pogrešna odluka je korak ka cilju”). Uz pomoć frustracija se raste i uči. Niko ne može da se kreće ka sazrevanju izbegavajući bol.

Dok traju praznici, a vi sedite u svojim kućama zabrinuti, uplašeni i preplavljeni tugom, pozivam vas da se setite nekog jako teškog trenutka kroz koji ste prošli: težak period života, poslovni neuspeh, raskid, smrt voljene osobe…

Kako vas je ta situacija promenila? Kada sa ove vremenske distance pogledajte, setite se šta je došlo posle, kako se vaš život promenio? Kako vas je ta bol razvila i kuda odvela, šta ste dobili iz nje? Kako ste prevazišli intenzitet bola koji ste tada osećali? Ko ste vi danas, nakon tog iskustva?

Kao što tada niste mogli da vidite šta vam donosi taj gubitak ili bol, tako je i sada – ali verujte u proces i imajte poverenja. Harold Kušner, rabin iz Amerike i autor naslova  „Kada se loše stvari događaju dobrim ljudima„, rekao je jednom prilikom: “Bog u kog ja verujem ne šalje nam problem, već snagu da ga pevažiđemo”. Možda je ta snaga i zrelost koju ćemo postići ovogodišnji dar, neophodan za sledeća životna postignuća.

Na kraju, ipak sve prođe. I setite se da ni jedno osećanje ne traje većno. Imajte poverenja u sebe i oslonite se na sopstveno iskustvo prevazilaženja bola.

Ako Novu godinu dočekujete preplavljeni ovim “lošim” osećanjima, iskoristite ovaj period da vidite gde se nalazite na svom životnom putu, šta vam te akutne situacije donose, i kuda vas vode – jer ono što je sigurno jeste da svaka kriza navodi na rast, i dolazi kada smo spremni za novi stepen zrelosti.

psihoterapija.dunja.vesic

Aktuelni

Newsletter

Prijavite se na Newsletter listu, budite deo moje zajednice i svakog meseca Vas očekuje tekst kao podsetnik da zastanete i vratite se sebi. Uz različite teme, refleksije, podsetnike i pitanja želim da Vam budem podrška za kontinuirani rad na sebi. Uz to, bićete prvi obavešteni o svim aktuelnostima, promocijama i novim online programima.