Dođu trenuci kada odrastemo, svašta prođemo, a i dalje više verujemo drugima.
I dalje im dajemo moć da odlučuju umesto nas šta je dobro a šta nije.
I dalje se ne oslanjamo na svoja iskustva – nego čekamo odgovor sa strane.
Odrasli smo onda kada možemo da čujemo šta drugi misle, a da ne izgubimo svoj unutrašnji glas.
Kada svaki događaj vidimo kao lekciju, kada pratimo znakove pored puta, jer smo zainteresovani da rastemo – ali ne prateći tuđe mape, nego otkrivajući sopstveni put.