Moje beleške

Strah od prolaznosti (smrti)

Solunci su živeli duže od ostalih, jer su ranije stekli kulturu smrti, i tako pobedili strah od nje. Oni koji su opsednuti smrću postaju sebični. Važno je transformisati se u druge – reprodukovati. Mudra starica mi je rekla – ja ne mogu da umrem, ja sam vrba kraj reke, trulim, ali puštam mlade… Postoje tri vrste ljudske reprodukcije: biološka, materijalna i etička, što znači biti odan roditeljima, precima, čovečanstvu. Ko za njega sve ovo savlada, smrt je samo smena generacija. 

Dragoljub Zlatković

 

Kada učestalo mislimo o prolaznosti života i proganja nas strah od smrti – vrlo je verovatno da u nekom aspektu svog života već umiremo.

Ova vrsta duhovne smrti nastupa kada ne dozvoljavamo sebi da krenemo dalje i pratimo svoje autentične potrebe – već gušimo život u sebi. Nemiri i strepnja dolaze kao intuitivni podsetnik da vreme ističe, život prolazi – a mi nismo ispunili svoje snove. “Život će proći”, “Plašim se da će doći smrt a da nisam ni živeo… “.

Čekajući da se promeni situacija, da budu bolji uslovi, da zadovoljimo druge i da drugi budu srećni sa našim izborima, da nam daju odobrenje i blagoslov…

Plašeći se napuštanja zone komfora, “sigurnosti”, povredjivanja drugog, rizika i neuspeha… 

Ostajemo zaglavljeni u svojim mehanizmima, strahovima i gubimo svoje autentično biće. Ono se razboljeva, pati i umire.

Često u tim trenucima posežemo sa nekim strastima, adrenalinom, drogama i alkoholom – kako bismo se osetili živima i bar na trenutak zaboravili na postojeći zastoj i tminu koja nas plaši. 

Epikur smatra da preterana religioznost, preopterećenost nagomilavanjem bogatstva, slepo grabljenje za moći i priznanjima, takodje nude lažnu verziju besmrtnosti…. i to su sve manifestacije straha i bežanja.

Ugušeni život u nama može se ispoljiti kao strah od smrti. Toliko je toga od čega zavisimo. I ako budemo čekali da se stvore svi uslovi – proći će nam život. Dakle, nikada nije “pravi” trenutak, nikada neće doći vreme za nas. Mi ga stvaramo, tako što radom na sebi restruktuiramo obrasce koji nas vežu i oslobadjamo se – da živimo svoj život. Ili, imamo opciju da ostanemo u zoni komfora – dok nas smrt ne rastavi. A tada je kasno za sve naše želje. 

Da li samo delimično živite svoj život?

Da li ste ugušili sopstvene snove o sreći i ispunjenju?

Imate li osećaj da vreme ističe i život prolazi? 

Da li živite u sadašnjem trenutku?

Šta vas sprečava?

Dopuštate li sebi da volite onoga koga želite, da birate odeću u kojoj se dobro osećate, da se igrate i nekada budete kao dete, da se borite za svoje snove i po cenu greške i neuspeha, da prihvatite sebe umesto što dajete drugima život da biste se osećali vredno i prihvaćeno…. 

Bez toga, vaše telo postaje beživotno i prazno. Nastupa duhovna smrt, a onda neretko putem bolesti (od zavisnosti pa do kancera) dolazi i fizička. Otuda strah od smrti, da vas podseti da se zapitate…..

Da li ste napustili sebe?

Gde je život u vama?

Šta vas sprečava da živite?

Bez čega ne želite da napustite ovaj svet?

psihoterapija.dunja.vesic

Aktuelni

Newsletter

Prijavite se na Newsletter listu, budite deo moje zajednice i svakog meseca Vas očekuje tekst kao podsetnik da zastanete i vratite se sebi. Uz različite teme, refleksije, podsetnike i pitanja želim da Vam budem podrška za kontinuirani rad na sebi. Uz to, bićete prvi obavešteni o svim aktuelnostima, promocijama i novim online programima.